Korpa (0)

Vaša Korpa je trenutno prazna.

Valuta: 

Joomla gallery by joomlashine.com

lista 1

   sova snow      



Ivan Tulić, Ono što je Labrijer želeo da kaže



Nezaposlenost

Naučiću da igram šah.
Prevešcu staricu preko ulice,
kupiti joj cvet i okupati je.
Slagaću da sam njen davno izgubljeni sin.
Naći ću sreću i pokloniti je vozaču autobusa.
Zaposliću se kao lutka u izlogu i
mrtav stajati.
Ovako.



Pod sjajem lekova

Kad kreneš cigaretom da pripališ upaljač
a ona te pogleda nemoćna
i tužna
i cela soba ude u tebe bez kucanja
izgura te iz fotelje i sedne pred televizor
dok sijalica pokušava samoubistvo.
Kada ispljuneš ugrušak nade
na leđa pospanog psa
a sijalica se ljulja i ljulja i ljulja
i sve što cekaš
je taj poslednji zvuk
pre nego što mrak zagrebe po kapcima
kao što to pijane devojke obično rade
kada se pobiju nakon par čašica žestine
i slušaš svoje srce kako divlja
i cvili i lupa pod rebrom kao
zatvorenik u kavezu od bambusa
pritisnut ratom
a disanje postane mučna
obavezujuća stvar
koja guta i noć i zvuk i misao o novom danu
dok radnici u Brazilu pakuju kafu
zagledani u mali drveni ribarski čamac
a malo niže
u predgradu Buenos Airesa
instruktor tanga bezuspešno
podučava udrvljen par Evropljana
bez ritma
i to podseća na ples nerava i antidepresiva
na čije dejstvo čekam poslednjih 45 minuta.

Izolacija

Provodim dane u kući
i kuvam
glancam podove i rernu i frižider
brinem o prljavim sudovima i uflekanim krpama.

Postajem dlakava tempirana bomba.
Mirna ruka što meša meso i luk i dodaje vodu
lovorov list i supenu kašiku aleve paprike
( zbog ukusa )
Dok sitno secka krompir i puši dve pakle dnevno.

Kad god bi voda proključala
poželeo sam da stavim ruku u lonac i razmišljam o karijeri
ali bih umesto toga gasio ringlu
skidao se u gaće
i žvakao obrok kao da to radim po prvi put.
Što sam duže bio bez posla
bolje sam kuvao
samo što to nikoga sa biroa za zapošljavanje nije zanimalo.
Trudili su se da mi nadu posao i o tome me obaveste
ali je telefon bio iskljucen zbog dugovanja
a ja sam danima sedeo uprljan besposlicom
i krišom usavršavao gulaš.

Ono što je Labrijer želeo da kaže

Mnogi će odabrati barem jednog autora.
Pisca ili pesnika.
Uglavnom
potrudiće se da to nikako ne bude
savremenik.
Raskomadaće ga
onako kako im to najviše odgovara.
Uzeće im dušu ili motiv
i tražiće samo dve vrste ljudi.

One koji isisavaju velikane
i u tome nalaze sebe
i one druge što na wc šolji
presavijaju klasike
i kopije klasika
i dugo dugo
samo sede
u miru sa sobom.

Obe vrste su upućene jedna na drugu.
Njihov susret je prosta neminovnost
a njihova odbrana stava ili kriticizam
su jedan od onih dosadnih članaka
u rublici „Kultura’’
na koje čovek nabasa u potrazi
za oglasima za posao ili vestima iz sveta.

Sve što znam je da kada konačno
pronadu sebe u nečijem delu
skoro pod obavezno naletim
na tu gomilu neiskrenih skotova
koji se drže svojih slova
i teraju te da poželiš da više nikada
ništa ne napišeš
pa makar se radilo i o popunjavanju bezličnih razglednica

Gospoda Mirjana

Napolju je čekaju
iznošeni testisi
kao šnalice koje je odbacila
u ranom detinjstvu.

Na pijačno jutro
daleko od zelene kapije
kutija sa cvećem
i odbacenim kesama
sedi naspram mog piva
bleda od treće smene kao kasapinova žena bez smisla za šminkanje
Govori mi o Nemackoj
o Turskoj
Italiji
O, kako su je samo milovali pre trideset godina.

Sada se
i bez nje prave filmovi o tome
a kamiondžije koje je zadovoljavala radnim danima
leže nepokretni
i dišu sve teže zbog nagle promene vremena.

Cijanid

Koža joj miriše
na badem.

Nebo su zakucali
na ljubicastu kartonsku podlogu
da smiruje ludake
i natera ih da slikaju
fabričke dimnjake po čitav dan.

Grad je mala kristalna kapsula
koju su nacisti
namerno zaboravili.

 
Tekst preuzet sa: knjizevnost.org
Slika preuzeta sa: Gothicdivinemagazine.blogspot.com

Podeli
smart

Najbolja ponuda!

Virtuemart Product Slideshow

isporuka