Korpa (0)

Vaša Korpa je trenutno prazna.

Valuta: 

Joomla gallery by joomlashine.com

lista 1

   logo.v      



Neočekivane tajne ljudskog duha

Antologija nemačkog ukletog pesništva 19. i 20. veka, uvid u izgubljene iluzije autora nekoliko generacija. Knjiga predstavlja stradale pesnike i one koji su umrli pre zrelog doba

Pol Celan, Georg Hajm, Georg Trakl i Novalis

Ne potvrđuje se samoubistvom vrednost poezije, niti je autodestruktivnost jedini kredibilitet dobrog pesništva. Nisu ni svi prerano umrli veliki pesnici. Međutim, oni koji to jesu, ostavili su nam nasleđe predivne poezije kao jedine istine i smisla življenja i bolno svedočanstvo o jednoj kategoriji u kojoj se poezija ostvaruje, možda najiskonskijoj, svakako najtragičnijoj - kaže prevodilac Bojan Belić u predgovoru "Antologiji nemačkog ukletog pesništva 19. i 20. veka", koju je objavila "Paideia".

Ukletnike, navodi Belić, možemo podeliti na: otpadnike (pesnici koji su izvršili samoubistvo), povratnike (pesnici koji se nisu ubili, ali su svesno doprineli svom fizičkom kraju), i pozvane (pesnici koji su poginuli, umrli od bolesti ili u duševnom pomračenju).

U ovoj knjizi Belić je predstavio tragično nastradale pesnike i one koji su umrli pre stupanja u zrelo doba. Među njima su vodeća imena nemačke književnosti: Novalis, Hajnrih fon Klajst, Georg Hajm, Georg Trakl, Pol Celan, Ingeborg Bahman, Herta Kreftner, ali i pesnici nedovoljno poznati našim čitaocima. Većina pesama se prvi put pojavljuje na srpskom.

Za Georga Filipa Fridriha Frajera fon Hardenberga ili kraće Novalisa (1772-1801), poezija je, po Belićevim rečima, bila apsolutna stvarnost i velika umetnost izgradnje transcendentalnog zdravlja, dakle unutrašnji svet u celosti, najuspešnije artikulisan u poznatim "Himnama noći" i poetsko-filozofskom romanu "Hajnrih iz Ofterdingena". U noći kao večnom prostranstvu, izmiruju se suprotni principi, svetlost-tama, dan-noć, život-smrt, a samo rađanje i umiranje usklađuju se u čovekovom duhu, koji pripremljen treba da iskorači u onostrano. Sama smrt postaje ne aspekt destrukcije i negiranja, već bivanja i postojanja, kroz koje se čovek vraća unutrašnjem biću prirode. Novalis je umro od tuberkuloze u 28. godini.

S druge strane, Klajst (1777-1811) nije poeziju smatrao svojim glavnim zadatkom. Veliki dramatičar i esejist, ipak je ostavio pesnički opus koji nije za potcenjivanje. Belić navodi da njegova poezija, gotovo lišena ukrasnih epiteta i metafora, napete, nervozne sintakse, ogoljenog i oporog jezika, koliko god je bila neprihvatljiva za vreme u kom je nastala, toliko danas može izgledati privlačno. Poslednje godine života Klajst je proveo u grozničavom lutanju po Nemačkoj, Švajcarskoj i Italiji. Tada je upoznao Henrijetu Fogel, ženu obolelu od raka, koja je pristala da umre zajedno s njim. Klajst joj je pucao u srce, a zatim sebi u glavu.

Trakl (1887-1914), jedan od najvećih nemačkih pesnika, čije se ime svrstava uz Helderlina, Rilkea, Brehta i Celana, ostavio je poeziju koja je u neprekidnom raspadanju i dezintegraciji svega, postojećeg, u istovremenom bivstvovanju i poništavanju bivstvujućeg. Za života objavljena mu je samo jedna zbirka, "Pesme", 1913. S početkom rata mobilisan je kao sanitetski poručnik i poslat na galicijski front. Posle bitke kod Grodeka, u kojoj su austrijske trupe poražene, doživeo je nervni slom i pokušao samoubistvo, ali su ga saborci spasli. Užasi rata, za ionako nestabilnu pesnikovu psihu, bili su šokantno i traumatično iskustvo. Uzeo je smrtonosnu dozu kokaina i okončao život u 27. godini.

Njegov imenjak i vršnjak Hajm (1887-1912) je takođe veliko ime nemačke poezije, a scenografija njegove pesme je grad, nižu se prizori crnih dimnjaka, gareži i čađi, magle, džinovskih krtanova i tromih parobroda, hladnoće i jeze. Kroz njih tumaraju samoubice, umobolni, demoni, mrtvaci i zla htonska božanstva... Ovaj pesnik stradao je u 25. godini, kada je sa drugom Balkeom pošao na klizanje po zaleđenoj reci Havel. Na mestu gde su ribolovci probili rupu, led je popustio i Balke je propao u ledenu reku. U pokušaju da mu pomogne, propao je i Hajm i utopio se.

Ako je sud vremena najvažniji kriterijum kojim se određuje vrednost pesništva, onda se, po Belićevim rečima, sasvim sigurno može reći da je Celan (1920-1970) pesnik sadašnjeg i svih budućih vremena. Svoju poeziju doživljavao je kao hodočašće ka večnom izvoru i zavičaju, kao imenovanje neimenivog... Izvršio je samoubistvo skočivši u Senu.

Tumačeći život i delo ovih pesnika, Belić zaključuje da nam se ukletost približava i izmiče kao stvaran ontološko-egzistencijalni pojam, kao prisutnost i esencija, kao apsolutna vrednost i apsolutna negacija života, kao nedokučiva tajna ljudskog duha i, najzad, kao nevidljiva granica između pevanja i življenja.

Nesrećne pesnikinje

Traganje za duhovnim identitetom i novim mogućnostima postojanja u jeziku, snažno su proželi poeziju velike nemačke pesnikinje Ingeborg Bahman (1926-1973). "Ako ne pišem, ja sam ništa", rekla je jednom prilikom. Kao i svi ukletnici, bila je zaokupljena smrću i mogućnošću njene integracije sa životom, u kome je žena usamljena naspram socijalne sredine, kojom vladaju patrijarhalni mehanizmi. Izgubila je život kada je njen stan u Rimu progutao požar, izazvan upaljenom cigaretom, mada se sumnja da je izvršila samoubistvo tako što je uzela veliku količinu pilula, a da se stan naknadno zapalio.

Slične ideje odredile su i pesništvo Herte Kreftner (1928-1951). U poslednjim mesecima Drugog svetskog rata silovao ju je ruski vojnik, koji je potom smrtno ranio njenog oca. Uprkos književnom uspehu, osećala je usamljenost i teskobu. Izvršila je samoubistvo uzevši preveliku dozu veronala.


Preuzeto sa: novosti.rs

Podeli
smart

Najbolja ponuda!

Virtuemart Product Slideshow

isporuka

pulse baner
baner anglozine